 |
| Posljednja utakmica Xavija na Camp Nou protiv Deportivo La Corune |
Sve je počelo 25. januara 1980. godine u jednom malom gradiću u istočno centralnom dijelu pokrajine Katalonija. Mali gradić Terrassa u pokrajini Španije podario nam je prije nešto više od 35 godina čovjeka kojem se divio, te kojem se i dalje divi cijeli fudbalski auditorijum. Njegovo ime je Xavier Hernandez Creus, poznatiji svima kao Xavi. Ako želite znati šta znači istinska posvećenost klubu, i šta znači biti sin La Masije, biti istinski odan klubu, u ovom slučaju Barceloni, pročitajte put ovog Barceloninog čarobnjaka iz veznog reda.
 |
| Xavi(kapiten) sa loptom u duelu protiv Levante(utakmica španske Primere) |
Da bismo detaljnije približili nogometnu karijeru i veličinu ove sigurno u budućnosti fudbalske legende, ako ne i u ovim trenucima dok pišem ovaj post. Reći ćemo da je Xavi onaj tip igrača bez obzira za koga navijali morate cijeniti i poštovati. Legenda Barcinog veznog reda je jednostavno u toku svoje karijere bio conditio sine qua non blaugranske momčadi. Kada bi radili neke komparacije to bi izgledalo ovako: Šta je Roma bez Tottija? Inter bez Zanettija? Liverpool bez Gerrarda? Real bez Casillasa? Manchester bez Giggsa? Bilbao bez Etxeberrie? Arsenal bez Adamsa? Borussia bez Rickena? Tottenham bez Kinga?
Istinski ljubitelji najvažnije sporedne stvari na svijetu ili vam ga fudbala najviše vole odanost klubu, koja prkosi komercijalizmu, i takvi igrači se vole i cijene bez obzira za koga navijate. No da se vratimo našem putu jednog od mnogih Barceloninih dječaka. Xavi je u razdoblju od 1991.-1997. godine prošao sve mlađe kategorije Barcine škole fudbala La Masije. Godinu dana kasnije talentovan tada osamnaestogodišnjak zaigrao je za B tim katalanskog diva. Nedugo zatim 18. augusta 1998. Xavi debituje za prvi tim Barcelona na utakmici protiv Majorke u finalu Superkupa Španije, gdje postiže i pogodak pod vodstvom tadašnjeg trenera Louisa van Gaala. Holandski stručnjak kasnija poziva Xavija da debituje u španskoj Primeri, 3. oktobra iste godine zbog povrede Pepa Guardiole, čovjeka koji će desetak godina kasnije postati i trener Barcelona, i voditi sa klupe Xavija.
 |
| Xavi slavi trofej Lige Šampiona osvojen sa Barcelonom 2008. godine. |
Pregršt je trofeja, golova, asistencija, lijepih poteza koje nam je ovaj mađioničar u kopačkama ostavio iza sebe. Sa Barcelonom je osvojio 6 puta prvenstvo Španije, 2 puta Kup Španije, 4 puta SuperKup, 3 puta Ligu Evropskih Šampiona, Uefin Superkup i Svjetsko klupsko Prvenstvo. Sa reprezentacijom Španije: Svjetsko prvenstvo do 20 godina, zlato na ljetnim olimpijskim igrama 2000. godine, 2 puta Evropsko prvenstvo, treće mjesto na Kupu Konfederacija i Svjetsko prvenstvo. Sve nabrojane trofeje Xavi Hernandez je osvojio igrajući za Barcelonu i reprezentaciju Španije u razdoblju od 1998.-2015. godine.
 |
| Xavi sa trofejom Copa del Ray(2015. godina) |
Bitan podatak je da je Xavi u utakmice prvenstva Španije protiv Levante 2. januara 2011. godine postao igrač sa najviše odigranih utakmica za Barcelonu u svim takmičenjima, tada je zaigrao 549. utakmicu za Barcu. tada se izjednačio po broju odigranih utakmica sa Barceloninom legendom Miguelijem. Naravno u naredne 4 godine Xavi je otišao do impresivne brojke.
 |
| Oproštajna utakmica protiv Deprotiva na Camp Nou (23.05.2015) |
 |
| Xavi u suzama se oprašta od Camp Noua nakon 17 godina |
Ne možete sa svima pričati o čarima igre kao što je fudbal, pa tako ni o majstorima poput Xavija. Pogledavši oproštaj i video sa Camp Noua uhvatila me neka jeza, a potekla je i jedna, ali istinska suza, nakon što je prokinuo i sam Xavi. Mnogi će reći to je sve komercijalizam on igra za novac ili slično, ali suze ovog španjolskog veznjaka obići će cijeli svijet i pokazati onima do kojih dopre šta predstavlja tako jednostavna a tako magična igra zvana fudbal. Tako ću i ja dragi moji svome sinu ili kćerki za nekih dvadesetak godina pričati o jednoj Xaviju koji je žario i palio na zelenim travnjakom, tako kulturno drsko i ležerno, a tako nevjerovatno upakovano u najljepše poteze koje ikada jedan igrač veznog reda može samo od nekoliko pokušaja uspjeti realizovati. Isto tako sam slušao priče kada sam bio mali dječak o velikanima poput Maradone, Pelea, Euzebija, Garinče itd. Fudbal dragi moji morate osjetiti u srcu. Fudbal je emocija, koju je i sam Xavi prenosio svojom dušom i tijelom na loptu, i zato i zaslužuje epitet jednog od najvećih fudbalera koji su ikada baratali sa loptom. I tako dok nam dolaze neki novi klinci poput Neymara, Dibale, Pogbe, Odegaarda, Sterlinga, Calhanoglua i drugih, jedan fudbalski udžbenik pisan djelima Xaviera Hernandeza Creusa, biće zatvoren 6. juna na Olimpijskom stadionu u Berlinu, u atmosferi koja i dolikuje kraju jedne magične ere, a to je finale Lige Evropskih Prvaka protiv Stare Dame iz Torina.
Adios Maestro !!!
- Svaka čast! Fino upakovano i predstavljeno sve ono što je Xavi učinio u svojoj karijeri. I baš kako si rekao, možete da volite ili ne volite Barcelonu, ali Xavia morate da poštujete. Bilo je zadovoljtsvo odrastati uz jednog od ovakvih, istinskih igrača!
OdgovoriIzbrišiHvala Lela!! Jednostavno maestro je zaslužio ovakav ispraćaj. A imamo i u drugim klubovima sličnih genijalaca i odanih igrača, koji cijelu karijeru posvete jednom dresu. Ali o tome nadam se na narednim postovima!
OdgovoriIzbriši- Imam osjećaj da je ovo jako emotivno pisan tekst, tako da čestitam i na toj dozi "informacije" kroz koju si mi objasnio koliko zapravo ti poštuješ jednog ovako velikog igrača!
OdgovoriIzbrišiHvala puno Ivana, tekst je pristrasan, ali zasnovan i potkrijepljen činjenicama, što mislim da svemu daje nešto posebno. Jer kada Vas nešto zanima i kada nešto volite, znaćete napisati sjajne stvari o tome.
OdgovoriIzbriši