Athletic Bilbao, klub koji nikada nije ispao iz španjolske La Lige od njenog osnivanja 1928.godine, po čemu je rame uz rame velikanima kao što su Real Madrid I Barselona. Bio je osam puta prvak lige, dvadeset četiri puta pobjednik kupa Španije, te dva puta u finalu Kupa UEFA, današnje Europa Lige. No, prethodno nabrojana dostignuća nisu jedina stvar koja Bilbao izdvaja od ostalih klubova u Španiji. Bilbao važi za jednu od rijetkih ekipa koje se drže tradicije, bez višemilionskih transfera I dovođenja stranih igrača. Naime, glavna krilatica ovog kluba je: "Sa domaćim igračima I navijačima, nema potrebe za strancima". I zaista, sve do danas u njihovoj skoro 120-godišnjoj historiji, za popularne Rojiblancose nikada nije zaigrao nijedan igrač koji nije porijeklom iz Baskije (bilo da je riječ o španjolskom ili francuskom dijelu). Pored starih rivala poput Barselone, Reala, Valensije, Atletika koji su uvijek ulagali desetine miliona eura na pojačanja, danas I mnogo manji klubovi kupljeni od strane ruskih ili arapskih biznismena, ogromnim ulaganjima, preko noći izrastaju u pretendente za sami vrh tabele. A pri vrhu je uvijek Bilbao da im smeta i prkosi tradicijom I ponosom.
Svi znamo da većina osoba koja prati nogomet, navija za klubove poput Real Madrida, Manchester Uniteda i Citya, Barcalone, Chelsea, Bayerna, Milana, Intera, Rome, Liverpoola, Juventusa, Arsenala i mnogih drugih, zbog toga što su neki od najpopularnijih klubova u svijetu. No druga strana ljubavi prema klubovima, dolazi nam iz Španije, tačnije sa stadiona San Mames u španjolskoj pokrajini Baskiji. Kada sam sreo nekoliko ljudi koji navijaju istinski za Atletik Bilbao, pitao sam ih: "Zašto baš Bilbao?". Odgovori su bili približno isti od svih. Većina osoba mi je reklo, zbog toga što Bilbao je čisti pokazatelj, kako sačuvati istinske čari fudbala od komercijalizacije.
"Kantera" na baskijskom jeziku u bukvalnom prevodu znači "kamenolom" ili "rudnik". Prevod riječi "Kantera" u ovom slučaju znači kao obnovljivi izvor mladih i talentovnih igrača, koji će u dogledno vrijeme zaigrati za prvi tim ovog kluba. "Kantera" predstavlja obnovljivi izvor ljudskih resura, koji ima ogromnu sentimentalnu vrijednost za cijeli Athletic Bibao, i za sve navijače Rojiblancosa. Ovo pravilo Atletika djelimično koriste kroz svoje "B" timove i Real Sosijedad, Rasing Santander, Sevilja, Real Madrid i Barcelona.
Da vi Vam malo približnije objasnio sa čime raspolaže Atletik, zamislite Baskiju kao Bosnu i Hercegovinu. U Federaciji imate nekoliko manjih pokrajina(u vezi Baskije pokrajine na sjeveru Španije), a u Republici Srpskoj tri manje pokrajine(U vezi Baskije tri manje pokrajine na jugozapadu Francuske). Znam da će mnogi čitajući ovo reći, vidi ovoga šta piše, u sve se mora ubaciti "naši" i "njihovi", e pa dragi moji ne možete me staviti u te okvire. Jer ne pripadam tamo gdje me želite smjestiti, ja sam po svim opredjeljenima ČOVJEK.
 |
| Karta Baskije |
No da se vratimo veličanstvenom Bilbau. Dakle, kao što sam to već naveo, zamislili ste da je Atletik približno kao Bosna i Hercegovina ima preko 3 miliona potencijalnih kandidata da postanu fubaleri Atletik Bilbaoa. Mnogi ovo baskijsko pravilo da bi igrao za Bilbao moraš živjeti u pomenutoj regiji ili da ima baskijsko porijeklo i da prođe čuvenu fudbalsku školu "Lazamu" smatraju mnogo diskriminirajućim. Dok ima i pozitivne reakcije sa druge strane koje su saglasne sa Baskijicma, jer to pravilo kako kažu "čuva" istinski fudbal. Dakle ustanovili smo za Bilbau igraju igrači koji su rođeni u sjevernim dijelovima Španije, ili jugozapadnim dijelovima Francuske. Pa tako su za ovaj klub igrali nekadašnji francuski reprezentativac Bišente Lizarazu, zatim današnji francuski reprezantativac Ejmerik Laport. Čovjek koji danas igra za Venecuelu, Fernando Amorebijeta iako je rođen u Canturi u Venecueli, proveo je djetinjstvo u Baskiji i prošao "Lazamu", na taj način je dobio kartu za San Mames.
Tako Atletik Bilbao pomaže 150 klubova iz baskijske regije finansijski, i na taj način ima puno pravo da bira najbolje mlade talente i dovodi ih u svoj mladi pogon, prosto kao pasulj.
 |
| Dresovi Atletik Bilbaoa (domaći i gostujući) |
Sljedeća bitna i zanimljiva stvar vezana za ovaj zanimljivi klub, jeste da je Bilbao izdržao 110 godina bez sponzorstva. U jednom trenutku na poleđini dresova popularnih Los Leonesa nalazio se natpis Euskadi, što na baskijskom označava veliku regiju Baskije. Iako se to ne računa, veliki bum desio se 2008. godine, kada su svi rekli da je Bilbao postao komercijalizovan jer na prvi sponzor u historijin kluba postala naftna kompanija "Petronor". Da stvar bude još više "cantera" ova kompanija je bila odakle drugo nego iz Baskije. Bilbao je na ovaj način mnogi će reći popustio na svom nekomercijalnom odnosu i stavu, ali prodajom Havi Martineza za 40 mliona Bayernu, onda Lorentea Juventusu, nakon sjajnih partija u finalu Europa Lige protiv Atletiko Madrida, nastavili su jedan dobar kontinuitet, i pokazali da "Kantera" i dalje živi.
 |
| Joseba Exteberria |
Da Atletik Bilbao nije "šuplja" govori nam primjer Hosebe Ečeberije, legendarnog igrača Bilbao i španskog reprezentativca, kojeg se sigurno sjećaju najveći fudbalski sladokusci. Naime, Ečeberija nakon 14 godina provedenih u klubu, odlučio je posljednju godinu u klubu da odigra volonterski, odnosno potpuno besplatno. Na taj način je pokazao šta za njega predstavlja Bilbao i poslao jedanu prelijepu priču, zbog koje se voli fudbal, i predstavlja način života. Naravno ovim gestom Ečeberija je (p)ostao jedan od najvećih legenda kluba uz golgetera Rafaela Morena Arazandija, poznatijeg pod nadimkom "Pićiči", zaslužnom za sedam regionalnih i četiri nacionalna kupa Bilbaoa sa početka 20. stoljeća. U čast ovoj legendi popularni Španjolski list "Marca" od 1953. godine dodjeljuje najboljim strijelcima prve i druge španske lige dodijeljuje "Pićići" trofej u čast ovog velikana kluba sa San Mamesa.
| Rafael Moreno Arazandi "Pichichi" |
I za kraj ove baskijske priče ne mogu a da ne podijelim svoje iskustvo gledajući finale utakmice Europa Lige 9. maja 2012. godine između Atletiko Madrida i Atheltic Bilbaoa. Gleadjući kako tog devetog maja Atletiko iz Madrida prevođen zvijezdom u usponu Radamelom Falcaom rušeći snove Atletik Bilbao o jednoj tituli koja se čeka od 1985. godine. Gledajući to finale sa mojim ocem, koji je inače čovjek koji uvijek navija za one slabije(čitaj klubove sa manjim finansijskim budžetom) rekao: "Gledaj kako se igra srcem, što naši u reprezentaciji ne igraju ovako!". Nakon suza Ikera Muniaina, koji je te noći na travnjaku stadiona Nacionalne Arene u Bukureštu plakao kao malo dijete, zatim aplauz cijelog stadiona(uz grupicu od nekoliko hiljada Baskijaca) za mladu ekipu Atletik Bilbaoa koja je ostavila srce na terenu zajedno sa argentinskim strategom Marcelom Bielsom koji je sjjano posložio te momke. Sjećam se slike sa tv-a, na kojoj momci u zelenim dresovima, jako mladi liju suze jer im je stalo do toga da pobijede tu noć. Zatim njihovi plačljivi koraci prema svojoj grupi navijača, koji iz dubine duše i dalje navijaja i zatim aplaudiraju svoju ljubimcima, iako su ispraćeni te noći iz Bukurešta sa 3 gola u mreži, zar to nije prava čar fudbala. Posmatravši ta mlada lice i njihov respekt prema lopti, navijačima i samim sebi, shvatio sam šta oni znače Bilbaou, a šta Bilbao njima.
Tako i dalje je San Mames ispunjen svaku utakmicu do posljednjeg mjesta, i prkosi potpunom komercijalizmu koliko god može, a trofej u vitirne kluba nije stigao skoro punih 30 godina. Jel' sad shvatate šta znači odanost i ljubav prema klubu?
 |
| Jasenko Jeremić, Tuzla |
Na kraju ovog posta sam razgovarao sa nekoliko istinskih ljubitelja "najvažnije sporedne stvari na svijetu", između ostalog i sa Jasenkom Jeremićem, jednim od najvećih fanova Athletic Bilbaoa u BiH:
(izjave možete poslušati u audio zapisima):
Nema komentara:
Objavi komentar